Bošnjačka nošnja u seoskim sredinama
Objavljeno: 30.04.2025Narodna nošnja Bošnjaka u seoskim sredinama Crne Gore predstavlja neprocjenjivo kulturno naslijeđe koje svjedoči o višegodisnjoj tradiciji, običajima i životnom stilu ovog naroda. Nošnja nije bila samo odjeća, već vizualni identitet koji je odražavao društveni status, pripadnost, vjeru, pa čak i geografski kraj iz kojeg pojedinac dolazi.
Bošnjačka nošnja u ruralnim dijelovima Crne Gore varirala je u zavisnosti od mjesta, ali je imala određene zajedničke karakteristike. Ženska nošnja najčešće se sastojala od dimija (širokih čakšira), duge košulje (košuljice), zubuna (otvorenog prsluka), te marame ili fesova s ukrasima. Ukrasni elementi, posebno vez i čipka, često su bili ručni rad, a dizajnom su reflektovali lokalne estetske obrasce i vjersku simboliku. Muška seoska nošnja uključivala je široke pantalone (čakšire), lanenu ili pamučnu košulju, prsluk (jelek), pojas i kapu najčešće fes ili šubaru u zimskim mjesecima. Odjevni komadi su bili funkcionalni, prilagođeni životu u prirodi, ali i estetski dotjerani, posebno u svečanim prilikama. U bošnjačkoj seoskoj nošnji jasno su se ogledale klasne i porodične razlike. Materijal i ukrasi na nošnji pokazivali su imovno stanje domaćinstva. Djevojke su u vezu i ukrašavanju odjeće iskazivale svoju vještinu i pripremu za udaju. Tokom vjerskih i svadbenih svečanosti, nošnja je dobijala bogatiji, svečaniji izgled dodatnim ukrasima, srebrenim nakitom, pa čak i elementima orijentalnog porijekla. Pored estetske i statusne uloge, nošnja je imala i zaštitnu funkciju široka odjeća štitila je od sunca, vjetra i hladnoće, dok su prirodni materijali omogućavali prozračnost i udobnost tokom svakodnevnih radova.
Autor teksta: Monika Lekočaj